Trihotilomanija ili kako ljudi sami sebe ostave bez kose!

 

Da li ste znali da postoje ljudi koji sami sebi čupaju kosu? I to do te mere da ostanu u potpunosti bez nje? Ili makar samo delimično, ali to izgleda veoma neprijatno. Ta se pojava, odnosno poremećaj, naziva trihotilomanija. Sama reč potiče od grčkih reči „trih“ – kosa, trilo „vući“ i manija – ludilo. Dakle, pravo pravcato „ludilo vučenja kose“.



Ovaj poremećaj karakteriše dugotrajni nagon koji za posledicu ima povlačenje rukom sopstvene kose, a ako se čupaju čitavi pramenovi kose, vide se i „rupe“ na vlasištu. Ali, to ljudima koji to rade izaziva i zadovoljstvo! Nažalost, zadovoljstvo je kratkotrajno i ostavlja posledice. Obično se okolina trudi da ubedi osobu koja pati od ovog poremećaja da to prestane, ali to skoro nikada ne uspeva, pa je neophodno poslati ih na kognitivnu bihejvioralnu terapiju jer je obično povezana sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Najčešće se javlja zbog poremećaja u porodici i počinje u detinjstvu ili adolescenciji. Od nje boluje 1% do 4% čovečanstva a žene su mnogo pogođenije.

Osim psiholoških terapija, pomaže i lek klomipramin, a uklonjena kosa koja sama ne izraste može se nadoknaditi AHT transplantacijom kose.

Pročitajte još:

Trakciona alopecija

Kako nastaje ožiljačna ćelavost?

Iskustva modela Vuka Vukićevića!

 

Vučna ćelavost ili trakciona alopecija

 

Ne budite nasilni prema svojoj kosi!

Primećujete da gubite kosu, a „ništa posebno ne radite“ s njom? Čak „niste ni muškarac, ni žena u godinama“, a opet vam se kosa proređuje? Moguće je da ste previše nasilni prema njoj. Imate vučnu ili trakcionu alopeciju koja se dobija tako što je previše zatežete. Ako imate osobito snažno vezan ili uzan konjski rep…

 

…ukoliko snažno uplićete kosu u pletenice, ako koristite puno šnala ili gumica „da vam kosa ne bi nekontrolisalo landarala“ ili padala na lice, onda ste kandidat ili kandidatkinja za trakcionu alopeciju. Ova vrsta gubljenja kose naročito se vidi kod Crnkinja, koje su posebno nasilne prema svojoj kosi zbig tradicionalnih frizura, od Afrike do obe Amerike, tj. zbog čestih pletenica, i statistički su najčešće „žrtve“ ovog gubitka kose. Takođe, osobe sa „dredovima“ imaju veliku šansu da nastradaju.

 

Šta je karakteristično za trakcionu alpeciju?

Trakcionu alopeciju karakteriše pramen uzduž marginalne linije kose na medicinskom pregledu, a vrlo je česta u jednoj profesiji – balerina! Siki (narod Indije prepoznatljivi po turbanu) su takođe, zbog svoje duge i teške kose podložni ovom gubitku kose, kao i svi koji imaju tešku i bujnu, dugu kosu. Oni koji nose uske kompresivne kacige (motociklisti, biciklisti, skijaši, snouborderi) su takođe rizična grupa.

Leči se na dva načina: prvo se savetuje „puštanje kose na miru“ i uklanjanje svih šnala, gumica i agresivnih frizura. Ako se kosa ne oporavi na zadovoljavajući način, prilazi se transplantaciji kose.

 

Pročitajte još:

Trihotilomanija - ljudi koji sami sebe oćelave!

Kako nastaje ožiljačna ćelavost?

Iskustva modela Vuka Vukićevića!

 

Cikatricijalna alopecija i kako je izlečiti?

Transplantacijom protiv ožiljaka na vlasištu!

Neki put nije Majka Priroda kriva za gubitak kose na nekim delovima vašeg vlasišta. Neki put, krivi su prosto – ožiljci. Ovakva ćelavost naziva se ožiljačna ćelavost ili stručno, cikatricijalna alopecija, a ime je nastalo od latinske reči cicatix – ožiljak.

 

 

Kako se dobija ožiljačna ćelavost?

Naravno, cikatricijalna alopecija može nastati na više načina. Iako je to veoma ozbiljan i redak problem, oni koji su imali udarce u predelu glave koji su mi ostavili velike i duboke ožiljke, veoma dobro znaju koliko je to neprijatno. Naročito se sa neprijatnostima suočavaju oni koji imaju veoma kratku frizuru. Takođe, ovakav trajni gubitak kose na pojedinim mestima dobija se i ako je vlasište izloženo opekotinama, kao i lokalizovanim radioterapijama. Još neki uzroci su hirurški zahvati podizanja obrva i mekog tkiva lica.

Kako vratiti kosu?

Pa ipak, ne vredi očajavati! Takva vrsta ćelavosti se lako rešava AHT transplantacijom kose koju možete dobiti u našoj ordinaciji, a koja se vrši samo na delovima vlasišta koji su ostali bez dlaka.

Pročitajte još:

Trakciona alopecija

Trihotilomanija ili kako ljudi sami sebe oćelave!

Iskustva modela Vuka Vukićevića!

 

 

Model Vuk Vukićević se podvrgao AHT metodi presađivanja kose!

AHT daje savršene rezultate!
Poznati srpski model Vuk Vukićević je, suočen sa problemima opadanja kose, odlučio je da se obrati za pomoć stručnom licu. Nakon poređenja metoda i preporuka podvrgao se AHT metodi transplantacije kose i ukazao poverenje našem AHT timu pod vođstvom  dr. Tanje Radenkov. On je posle zahvata rekao: “Zahvaljujem se kompletnom osoblju AHT tima.“



„Ambijent koji odaje ozbiljnost na svakom koraku kao i ljubaznost, profesionalni pristup i na kraju vrhinska usluga. Došao sam na preporuku drugara koji je već podvrgnut ovoj proceduri. Zaista preporučujem svakome ko želi da povrati kosu i samopouzdanje da se podvrgne AHT metodi presađivanja kose.
 
 


Ovo kreativan tim doktora i osoblja koji se posvete pacijentu u potpunosti. Njihovi zahvati se provode primenom svetskih trendova i inovacija, te su stoga i rezultati savršeni.“

Pročitajte još:

Trihotilomanija - ljudi koji sami sebe oćelave!

Kako nastaje ožiljačna ćelavost?

 

Istorijat transplantacije kose (IV): Zlatni standard u presađivanju kose!

Na kraju, nakon mnogo truda, došlo se i do „skoro savršene“ tehnike presađivanja kose, budući da se tokom narednih 20 godina izgled presađene kose nije puno popravljao. To je trajalo do 80-ih kada su trake počele zamenjivati tehniku čepova, a u Brazilu, koji je „čvorište“ estetske i korektivne hirurgije, Carlos Uebel je popularizovao novu metodu korišćenjem velikog broja sitnih grafova.


U SAD je William Rassman počeo koristiti hiljade mikrografa u jednoj sesiji. Krajem 80-ih B.L. Limmer je uveo upotrebu stereo-mikroskopa za seciranje jednog donorskog dela na male mikrografte. Time je postupak presađivanja postajao sve rafiniraniji i manje invazivan



Kako su rezovi bili manji, bilo je moguće „gušće posaditi“ folikularne jedinice u željeno područje. Sa novim „zlatnim standardom“ moglo se postaviti oko 50 grafova po cm2. Takva metod transplantacije je veoma dugotrajan proces, koji zahteva majstorski rad hirurga sa timom asistenata. Međutim danas je Rossmannova procedura postala i ostala „zlatni standard“ za transplantaciju kose!








Pročitajte još:

Istorijat (III): Počeci savremene transplantacije kose

Konačno prirodan izgled – tek 1994. godine!

Zanimljivo je da, uprkos sasvim solidnim teorijskim osnovama koje su postavljene posle Drugog Svetskog rata, transplantacija kose „ne mrda“ sa početnih pozicija sve do sredine 90-ih. Tek je tada hirurška metoda obnavljanja kose počela da daje dobre rezultate: do tada su presađene dlake delovale „plastično“ i neprirodno.
 Ali, od tada, sve počinje da izgleda neprimetno, a nove, presađene dlake izgledaju kao prirodne, one koju su tu originalno i bile. Razlog ovome je uvođenje tehnike mikrograftinga folikularne jedinice ili takozvane „transplantacije folikularne jedinice (Follicular Unit Transplantation – FUT)”. Sada je došlo do velike promene! Transplantacija dlaka bila je praktično neprimetna. 



Najveći je napredak došao iz Kanade. Tamo je lekar dr Walter P. Unger. Dr Unger, koji je bio klinički profesor dermatologije i direktor programa stipendiranja dermatološke hirurgije na medicinskoj školi Mt. Sinai u Njujorku. On je razvio princip koji je pre njega definisao dr. Orentreicha, princip „dominacije donora“. To se desilo 1994. godine i bio je prvi hirurg koji je definisao donorske zone, sa kojih se mogu uspešno uzimati dlake koje će uspešno biti presađene na teme i na zaliske i centralni deo glave. Te zone su na slepoočnicama i potiljku. Ovi nalazi dr Ungera i dalje služe kao osnova za skupljanje folikula dlaka na kojima počivaju i FUT i ekstrakcija folikularnih jedinica (FUE).
Kroz nekoliko dana čitajte kako je dalje tekla istorija presađivanja kose!

Pročitajte još:

Istorija ćelavosti I deo
Istorija ćelavosti II deo

Istorijat (II): Transplantacija kose na Zapadu


Iako su Japanci i dr. Okuda već krajem 30-ih godina 20. veka uspevali da transplantiraju kosu, gubitak II Svetskog rata učinio je da se za to ništa ne sazna veoma dugo. Tek krajem 50-ih godina je na Zapadu ponovo svetlo nauke i medicine počelo da se baca na presađivanje kose. Naime, zemlja pobednica u ratu, SAD, i Njujork, postali su novi centar istraživanja. Njujorški dermatolog Norman Orentreich (Orentrajh) je počeo eksperimente sa besplatnim donatorskim cepivima na ćelavim površinama kod pacijenata koji su patili od ćelavosti. I tu je došlo do temeljnog proboja. Naime, nekada se mislilo da će kosa koja je presađena na zaliske ili teme rasti isto onako kako je rasla ona koja je opala odatle, odnosno, da će biti slaba, "zbog takve kože na kojoj je". Međutim, kopernikanski prevrat je napravio upravo dr. Orentreich koji je pokazao da će dlake rasti onako kako su rasle tamo odakle su presađene: sa strane ili sa temena. Dakle, biće jake i neće opadati ni ako ih "prebacimo" na prednji deo glave ili teme. Shvatili smo da snaga dlake ne zavisi od mesta gde je presadimo nego od mesta odakle je presađena. Orentreich je rekao da su takvi grafovi „donorski dominantni“. 


Godine 1952. je napravljena prva transplantacija kose u Njujorku, a 1959. je napisao i članak i objavio ga u naučnom časopisu Anali Njujorške akademije nauka. Ovo je bilo delo koje je decenijama bilo suština svih radova i pokušaja transplantacije kose. U njemu je prvi put bio objašnjen koncept "dominacije danora", i to je, suštinski, bio početak svega što se danas radi na ovom polju.

Kroz nekoliko dana čitajte kako je dalje tekla istorija presađivanja kose!


Vladimir Cvetković nagrađen prestižnom nagradom!

Veliko priznanje za AHT metod transplantacije kose
 
Iz Hjustona u Teksasu stiže vredno priznanje za AHT (Advanced Hair Transplantation) i njegovog direktora Vladimira Cvetkovića. Naime, Svetska konfederacija biznisa (The World Business Confederation) dodelila je nagradu Businessperson of the Year 2019 (Biznismen godine 2019) u okviru dodele nagrada The Bizz Awards.



AHT je u isto vreme dobio nagradu Svetkog biznis lidera (World Business Leader).



Nagrada je dodeljena za, kako se navodi „za uspešno liderstvo na inovativan, znanstven i sistematičan način“. Vladimir Cvetković je tom prilikom izjavio: „Ovo je veliko priznanje koje nam samo daje snagu da nastavimo i dalje da se bavimo ovim poslom. Trudi ćemo se da i dalje pomeramo granice kvaliteta, na radost i zadovoljstvo klijenata i pacijenata.“

Istorija (I): Ko je prvi pomislio na transplantaciju kose?

Da li ste se ikada upitali ko je prvi put došao na ideju da kosu sa jednog dela vlasišta presadi na drugi, vidljiviji deo vlasišta koji čoveku donosi više trauma kada je bez dlaka? I kada? Iznenadićete se (a možda i nećete), kada saznate da su prvi proboje u ovoj oblasti načinili Nemci i Japanci.



Sve je počelo davne 1822. u Bavarskoj, u Vircburgu (današnja Nemačka), gde je student medicine koji se zvao Diffenbach (Difenbah), pokušao sa eksperimentima na životinjama i ljudima. On je bio pod vođstvom svog mentora, prof. Doma Ungera, i zajedno su presadili uspešno kosu sa jednog dela vlasišta na drugi deo. Prof. Unger je bio oduševljen i optimističan i najavio je da će verovatno uskoro transplantacija kose biti sveprisutna, a ćelavost stvar prošlosti. 



To je bilo velikih otkrića i Industrijske revolucije i naučne revolucije, pa je Ungerov optimizam bio prirodan, ali ga je historija demantovala, nažalost. Više se ulagalo u mašine i oružje a manje u ljude, tako da je tek tokom 30-ih godina 20. veka ideja zaživela naveliko, i to u Japanu. I upravo je zaživela zbog rata. Naime, vojni doktor S. Okuda se susretao sa mnogo vojnika koji su se vraćali iz kampanje u Kini i koji su bili povređeni tako da su im nedostajale obrve, trepavice i kosa. Obrve su bile posebno "kulturološki neugodne" kada ih povratnik iz rata nije imao, te je Okuda lečio ove vojnike tako što je koristio sitne presadnice, pa čak i folikularne presadnice, i cepstična cepiva da bi vojnicima povratio nedostajuče dlake koje su proizvodile estetske nedostatke i psihičke tegobe. Kako je Japan izgubio u ratu, a Okuda je pisao isključivo na kanđiju (kinesko pismo koje se koristi za japanski jezik), koje je potisnuto posle 1945. ljudi se nisu puno interesovali za ovo otkriće, a mnogi nisu mogli ni da ga pročitaju. Kako je transplantacija kose dalje tekla kroz istoriju, čitajte za nekoliko dana.



Da li je jeftinije i kvalitetnije?

Transplatacija kose koja ga je umalo koštala života

Da li je verovati turskoj medicini, tačnije mnogobrojnim klinikama za transplataciju kose? Kao odgovor na ovo pitanje možemo uzeti slučaj tridesetpetogodišnjaka koji je otisao na transplataciju kose u Turskoj u Instanbulu, na kliniku Arenamed, u februaru 2018.godine.
Kontakt mu je bio agent koji je predstavljao Arenamedu u njegovoj zemlji. Čovek je zakazao HT operaciju gde mu je obećano 5000 graftova za 3000e, takođe mu je obećano da će rezultati biti odlični, i da neće imati ožiljke. Sve se odvijalo po dogovru dok nestručno osoblje nije dalo duplu dozu anestezije koja ga je umalo koštala života.

10 sati bola

Operacija je trajala 10 sati, bila je izrazito bolna i uzrokovala je probleme usled duplirane doze anestetika. Nakon sto je pacijent počeo da povraća, pada u nesvest, ima vrtoglavicu i da se oseća bolesno, osoblje je shvatilo da nešto nije u redu i pozvali su hitnu pomoć. Hitna pomoć je ustanovila da je imao veoma nizak pritisak i da se predozirao anestetikom.
Oporavak je bio bolan i dug. Za vreme oporavka nije mogao da spava, osećao je velike bolove i slabost jer je transplatacija bila neuspešna i nije bilo vidljivih rezultata transplatacije, tačnije rasta kose. Čovek se osećao nesigurno i nezadovoljno, što je i uticalo na njegov život. Zbog nestručnog kadra u klinici pacijentu su pri radu oštetili i zdrave folikule pa je i njegova postojeća kossa počela da se proređuje.

Pretnja u zamenu za život

Kada se delimično oporavio obratio se agentu koji nije želeo da prizna da su ožiljci vidljivi. Klinika mu je ponudila da mu ovaj put besplatno urade HT transplataciju, što je pacijent odbio, zbog straha od prethodne operacije. Agent mu je takođe pretio da će ga tužiti ako iznese slučaj javno, iako je čovek mogao da izgubi život.


Ipak srećan završetak?

Nakon nekog vremena ovaj tridesetpedogodišnjak se ipak oporavio i dobio srećan završetak kakav i zaslužuje. Proceduru je obavio u drugoj klinici sa čijim je rezultatom bio zadovoljan.
Najčešće procedure koje se obavljaju u Turskoj ne uključuju dokotra nego je tu jeftinija radna snaga (sestre i tehničari) pa se neretko desi problem.
Kada na društvenim mrežama, gde se inače reklamiraju Turkse klinike, pokušate da stupite u kontakt na maternjem jeziku dobija te automatski odgovor koji je gramatički netačan (primer slika dole).
Čest primer u reklamama koje kruže po interentu, o uslugama u Turskoj, naglašavaju “Vip prevoz”, “Hotel sa 5 zvezdica”, “Transport do hotela”, “prevodilac” – sve je to naglašeno ali nije ono najvažnije – ko je doktor koji izvodi proceduru! PACIJENTI ne dolaze ni zbog prevoza, ni zbog avio karte, niti zbog prevodioca, ali sve je tako zapakovano da vam se čini kako dobijate nešto VEOMA povoljno, što zapravo nije tačno.





Tinea Capitis – infekcija vlasišta

Tinea capitis



Tinea capitis (Tinea-moljac, Capillitium-vlasište) jeste dermatofitna infekcija vlasišta, koju izaziva T. tonsurans. Ova infekcija može izazvati epidemiju a najčešći oboleli jesu deca. Tinea capitis uglavnom uzrokuje pojavu suvih okruglih područja koja su prekrivena ljuskama i može izazvati alopeciju.

Ovo oboljenje se prenosi direktnim ili indirektnim putem. Tinea capitis jeste kontagiozno oboljenje a izazivaju je antropofilni i zoofilni specijesi trichophytona i microsporuma. Trichophytia superficialis capilliti. Ovo oboljenje izazvano je antropofilnim specijesom T. tonsurans.

Bolest se može javiti i kod dece koja su u pubertetu. Način na koji možemo da prepoznamo da je reč o tinea capitis-u jeste što su promene vidljive u vidu okruglih, brojnih i vrlo malih ploča, koje se slivaju u plaže nepravilnog oblika. Dlake su neravnomerno slomljene, gube sjaj ali se uvek unutar žarišta nađu i zdrave, neslomljene, dlake. Takođe, može doći i do pojave pustula-upala folikula dlake.


Tipovi infekcije:

  1. Tinea capitits jeste infekcija koja je izazvana microsporu-mom i trichophyton-om, koja u većini slučajeva pogađa vlasište.
  2. Tinea imbricata, gljivična infekcija koja nastaje kao posledica trichophyton concentricum
  3. Tinea favosa favus koji je nastao infekcijom trichophyton schoenleini
  4. Tinea cruris-gljivična infekcija u preponama
  5. Tinea unguium ili onychomycosis-gljivična infekcija nokta
  6. Tinea pedis-gljivična infekcija u stopalima
  7. Tinea manuum-gljivična infekcija ruku
Tinea Capitis predstavljaju ljuskaste mrlje koje liče na ljuskice koje su izazvane seboroičnim dermatitisom. Teži oblik tinea capitisa može da se pojavi kao ljuskasta eritema. Ljuskasta eritema utiče na dlaku i kao posledicu može da ima za nastanak alopecije ili gubitka kose.

Tinea capitis predstavljena je u tri oblika:

  1. Ectothrix utiče na najudaljeniji deo dlake i kutikula se uništava. Za ovo je zaslužna gljivica microsporum canis, microsporum gypseum, trichophyton equinum i trichophyton verrucosum.
  2. Favus jeste vid invazije kose koju izaziva trichophyton schoenleinii i ima za rezultat gubitak kose.
  3. Endothrix napada osovinu dlake, dok spoljna kutikula dlake je netaknuta. Ovaj oblik uzrokuju trichophyton tonsurans i trichophyton violaceum.
Neki slučajevi mogu dovesti do zabune oko ove bolesti iz razloga jer tinea capitis često izgleda kao perut koja nije specifična. Postoje pojedini slučajevi gde se razvijaju lokalizovani, vlažni i otvrdnuli granulomi – kerioni. Kerioni označavaju duboku trihofitozu vlasišta, gde može doći do jake upale i reakcije na infekciju dermatofitima i oni mogu uzrokovati nastanak trajnog gubitka kose kao i ožiljke.


Dijagnostika tinea capatitis-a:

Prvenstveno je potrebno pregledati vlasište, da li su prisutne ljuspicave lezije, takođe se pregledava da li je gubitak kose prisutan. Zatim se uzimaju uzorci sa mesta koja su zahvaćena ovom bolešću.

Lečenje

Kada se primete simptomi ovakvog oblika oboljenja potrebno je obratiti se lekaru specijalisti. Lokalno lečenje se može podeliti na dubok oblik tinea capitis-a. Kod dubokog oblika oboljenja neophodna je manuelna epilacija obolelih površina, kao i ruba zdrave kose, uz pranje i primenu imidazolskih ili antibiotskih preparata. Dok je kod površinskog tinea capitis-a oblika potrebno kosu šišati jednom nedeljno i redovno primenjivati šampone koji sadrže imidazolske ili druge antifimgusne preparate.

Psorijaza

Psorijaza, šta je to?

Psorijaza je kožno oboljenje koje se javlja u vidu crvenila na koži. Može se javiti u bilo kojoj starosnoj dobi i zahvata 2 do 3 % stanovništva a u trećini slučajeva se javlja u dobi oko dvadesete godine.

Psorijaza se može javiti između dvadesete i četrdesete godine života. Razlog za nastanak psorijaze može se naći u genetskim predispozicijama ili nastanku lezija. Čest uzrok za nastanak jeste stres, bakterijska ili virusna infekcija, dok alkohol i cigarete mogu samo da pogoršaju stanje. Dakle genetski se prenosi putem više gena dok na nivou kože se javlja usled obnavljanja epidermisa. Samim tim neki od faktora su: opekotine, određeni lekovi, psihološki stres, infekcije i vremenske promene.


Nastanak psorijaze

Nastanak psorijaze sa naučnog aspekta objašnjavaju kao posledicu ubrzane deobe ćelija. Kada je koža bolesna, ćelijama je potrebno oko četiri dana da sazru, zatim se te ćelije nagomilavaju i formiraju uzdignute lezije na koži koje su crvene boje. Kod zdrave kože potrebno je oko 28 do 30 dana da sazre a nakon toga se ćelije osuše i ljušte, uglavnom sa površine kože.
Na koži glave može se pojaviti više psorijaznih područja koja se posle mogu proširiti na predeo iza ušiju i čela. Psorijazu možete prepoznati kao crvenskasta i krljušasta uzdignuća na koži. Kao i kod gotovo svake bolesti, tako i psorijaza može biti blaga i skoro neprimetna, a može se pretvoriti i u težak oblik oboljenja. Teži oblik oboljenja psorijaze izaziva zadebljanja koja nalikuju na krljušt.

Simptomi

Simptomi psorijaze kod blažeg oblika mogu biti u vidu perutanja glave. Kod težeg oblika ove bolesti simptomi jesu: opadanje kose, intenzivan svrab, suva koža temena, perutanje kože glave, osećaj peckanja i bola.

Vrste psorijaze

Erythrodermic psoriasis, plaque psoriasis, inverse psoriasis, pustular psoriasis, guttate psoriasis

Plaque psoriasis

Plaque psoriasis jeste najčešća vrsta psorijaze i obuhvata oko 80 posto ljudi. Poznata je još i kao psoriasis vulgaris. Ova vrsta psorijaze može se prepoznati tako što se na koži pojavljuju suve blago crvene mrlje koje su blago podignute i koje se nazivaju plakovi. Ono što je karakteristično za plakove jeste što su prekriveni srebrno-belim ljuskama i mogu se pojaviti bilo gde a najčešća mesta jesu: laktovi, donji deo leđa, vlasište i kolena. Plakovi se mogu pojaviti na vlasištu i mogu se proširiti  na uši, zadnji deo glave i čelo.

Muška maljavost kod žena

Hirzutizam, šta je to?

Žene se godinama bore sa ovim problemom, a da nisu ni svesne da pate od raznih bolesti. Jedna od bolesti jeste i muška maljavost, tačnije Hirzutizam. Hirzutizam jeste bolest ili stanje pojačane muške maljavosti. Ova tema nije ništa novo, međutim mnoge žene u današanje vreme nisu svesne da pate od ove bolesti. 

Pojava ovog stanja vidna je u slučaju  kada se pojave debele pigmentisane dlake na mestima gde se one ne javljaju. Dakle, hirzutizam je pojava dlakavosti kod žena na androgen-senzitivnim područjima. Tačnije mesta gde se ovakav vid dlaka javlja jesu mesta gde se uglavnom javljaju kod muške populacije, a to su: brada, sredina grudnog koša, brkovi, donji deo stomaka, ramena i leđa.

Dr. Ricardo Azziz

Hirzutizam stanje nastaje kao posledica hormonalnog poremećaja, tačnije disbalansa, može biti praćeno i drugim pojavama kao što su: porast mišićne mase, dubok glas, pojava akni, povećanje klitorisa, smanjenje veličine dojki. Preterano visoki nivo androgena jeste uzrok nastajanja hirzutizma, a ostali simptomi se mogu javiti kasnije.

Dr. Ricardo Azziz

Kada se spominje hirzutizam, takođe pojam koji se spominje jeste i virilizam. Virilizam jeste poremećaj u polnom razvitku kod žena. Virilizam je razvitak koji nije potpun kada se radi o unutrašnjim polnim organima ili nepotpuni izostanak menstruacije.

Simptomi ili uzroci pojave virilizacije:

  1. Predispozicije koje su genetske prirode, u oko 50% slučajeva
  2. Policistični jajnici, kada se radi o disbalansu hormona
  3. Hormonski poremećaj, koji može biti posledica stresa, nasleđa, itd.
  4. Poremećaj rada hipofize
  5. Tumora
  6. Dijabetes
  7. Kongenitalne adrenalne hiperplazije

Lečenje:

Hirzutizam se tretira raznim načinima, od čupanja dlaka, brijanja, epilacijom, izbeljivanjem dlaka. Međutim, ovi načini nisu rešenje na duže staze, jer dlaka počne da raste već nakon par dana. Zato je potrebno ovom stanju se posvetiti duboko i temeljno. Stanje muške dlakavosti se najčešće leči lekovima, koji pomažu da se smanji nivo muških hormona u krvi. To je rešenje na duže staze, iako je potrebno nekada i par meseci kako bi se primetili rezultati.

Seboroični dermatitis


Seboroični dermatitis ili seboreja jeste bolest koja se pojavljuje na koži  glave i uzrokuje perut. Prepoznaćete seboroični dermatitis tako što je praćen crvenilom i svrabom, koji može biti različitog intenziteta.Seboreični dermatitis je hronično i na koži neprijatno oboljenje koje izaziva najčešće pojavu žućkastih ljuspica na koži glave.  Seboreja jeste uglavnom promena na koži glave u vidu pečata, svrab dalje uzrokuje da se koža ljušti, i češanjem se mogu napraviti ranice koje kasnije mogu da peckaju.



Deca osoba koje pate od seboroičnog dermatitis sklonija su da i sama naslede ovu bolest. Seboreični dermatitis nastaje kada se smanji  proces obnavljanja ćelija kože glave, što može dovesti do ljuštenja kožnih ćelija, koje stvaraju  ljuspice koje su žućkaste boje. Zna se da seboroični dermatitis nastaje iritacijom. Iritaciju izaziva gljivica malassezia koja raste na masnim mestima kože i izaziva mikroinflamacije koje mogu dovesti do toga da vas kože glave svrbi neprijatnim intenzitetom.

Oboljenje se javlja uglavnom kod mladih koji su u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim godinama života a najčešće pogađa mušku populaciju. Seboroični dermatitis je uglavnom prisutan i u doba puberteta kada dolazi do promena intenziteta hormona. Ostali uzroci seboreje jesu: loša ishrana, stres, gojaznost, i mnogi drugi faktori.



Da bi ste izbegli ili držali pod kontrolom seboreju, potrebno je obratiti se lekaru, koji će vam savetovati da obratite posebnu pažnju na negu i generalno tretiranje kože glave. Potrebno je da se koriste preparate ili tretmane koje vam dermatolog prepiše kako bi se rešili svraba a seboreju držali pod kontrolom.

Seboroični dermatitis je kožno oboljenje koje jednom kada dobijete, ne možete ga izlečiti. Kako biste ga držali pod kontrolom veoma je bitna nega kože glave, kao ida stres svedete na minimum.